Europski kodeks dobrog hodanja
Kodeksi dobrog hodanja postoje u mnogim zemljama. Nije moguće niti poželjno nastojati uskladiti te kodove. Razvijali su se tijekom dugog razdoblja povijesti i često se temelje na iskustvu i praksi. Na primjer, u nekim zemljama hodanje se obavlja u velikim grupama, dok su u drugim male grupe ili obitelji uobičajen način hodanja. U nekim je zemljama popularno nošenje velikih ruksaka za šetnje tijekom nekoliko dana, dok se u drugim jednodnevnim izletima odlaze bez velike težine na leđima. U nekim zemljama se mora strogo držati pješačke staze, dok se u drugim slobodno ulazi u otvoreno selo.
Ovaj europski kodeks dobrog hodanja nije namijenjen zamijeniti postojeće nacionalne kodekse ili standarde. Naš trud je pratiti uobičajene dobre prakse kako bi šetačima dali polaznu točku za prilagodbu hodanja u drugim europskim zemljama.
- Naše zajedničko europsko naslijeđe obilježeno je različitošću koju vidimo kao blago. Naš je cilj otkriti Europu brzinom koja je najprirodnija za ljudska bića, a to je hodanje.
- Hodanje znači vrlo različite stvari u različitim zemljama. Hodanje se razvilo u kontekstu različitih kultura. Željeli bismo naučiti što znači hodanje u određenoj zemlji u kojoj hodamo i želimo to poštivati.
- Želimo saznati koja pravila pristupa postoje u određenoj regiji u kojoj namjeravamo hodati.
- Željeli bismo prirodi i kulturi pristupiti otvorenog uma, nastojeći učiti bez predrasuda.
- Kada hodamo, poštujemo tuđu imovinu, izbjegavajući bilo kakvu smetnju i uništenje. Ne ostavljamo smeće.
- Želimo pokazati obzir prema životinjama i divljim životinjama i izbjeći ih uznemiravati u njihovom prirodnom okruženju. Ostavljamo cvijeće i biljke tamo gdje rastu.
- Svatko ima pravo uživati u ljepotama prirode. Trebamo izbjegavati kritiziranje drugih šetača i korisnika staza koji se možda pridržavaju drugih pravila od onih koje nosimo sa sobom od kuće.
Hodajuća komisija ERA, 2002